ukorih svoju dušu sedam puta

Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.
SIN: 'Tata, smijem li te nešto pitati?'
OTAC 'Da, naravno, reci, što je?
SIN: 'Tata, koliko zarađuješ na sat?'
OTAC: 'To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?' kaže gnjevno
SIN: 'Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?'
OTAC: 'Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat.'
SIN: 'Oh,' dječak odgovori, spuštene glave.
SIN: 'Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?'
Otac je bio bijesan 'Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i idi  u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!'
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja...kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?'
Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio:
Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara...stvarno ne pita često za novac...
Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
'Jesi zaspao, sine?', upitao je.
'Ne, tata, budan sam" odgovori dječak.
'Razmišljao
sam...možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i
iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio.'
Dječak se uspravio, smiješeći se. 'Oh, hvala ti, tata!', poviknuo je. Tada,posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica.
Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.
Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
'Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?', planu otac
'Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.', odgovori dječak.
'Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra kući ranije. Želim večerati s tobom."
Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oprost.

"Uzdahnuće, verovatno. Čestice sjaja rastopiće joj se načas u pogledu, kao odraz udaljenih zvezda u vodi. Biće sama, nadam se.
Jer, tad će se u ritmu njenog pulsa možda pojaviti ona uznemirena i ključna sinkopa koju sam poslednjih dana uzalud osluškivao u odjecima naših tišina. Tišina. Da.
I onda će znati da je jedina koju sam ikad voleo. Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca. Štedeći se. Učeći se kako ću najbolje voleti nju. Kada je konačno nađem..."

    Istina o mržnji je sazdana od sto niti. Pokušaću da ukažem bar na dvije.
Postojali su i još postoje učitelji mržnje. Oni koji svoje narode uče mržnji kao što djecu uče tablici množenja. Ta proizvedena mržnja, a znaju se i sredstva, i najbrži načini njene proizvodnje, ne može se precijeniti. Jer nikad, kao danas, nisu moćnici raspolagali tolikim i toliko učinkovitim oruđima za proizvodnju mržnje. Mislim da tim oruđima, danas, svaka vlast, od svojih podanika, može napraviti šta god poželi. Gotovo je prirodno postalo da ljudi kupuju novine i gledaju TV kako bi doznali koga će danas da mrze.
A sad nešto o ljudskoj prirodi. Lav Tolstoj je negdje napisao: voli se ono što se razumije. Iz tog ugla gledano, mrziti je mnogo lakše nego voljeti.
Da bi nekog volio, moraš uložiti napor da ga shvatiš, da uđeš unutra, da ga pogledaš iznutra: mržnja bi, na taj način, mogla biti dokaz i izraz vječite ljudske gluposti, mentalne ograničenosti, duhovne ljenosti.
Za mržnju ne samo da nije potrebno ulagati nikakav saznajni napor, ni rad mašte, nego obratno: da bi mrzio Drugog, neophodno je da o njemu ne znaš ništa.

Zato su stereotipi, to jest predrasude jednih o drugima, tako pouzdani prozvođači mržnje: stereotip naređuje da obustaviš vlastito mišljenje, a laž o Drugom ti servira kao krajnju istinu o njemu. Ako se vratimo Tolstoju koji kaže da se voli što se poznaje, nema nikakve sumnje da su prozvođači mržnje rukovođeni obratnom mišlju: mrzi se ono što se ne poznaje.

To je prvi gutljaj iz pehara koji bogovi napuniše iz svetog vrela ljubavi.

To je granica između sumnje što srce obrhvava i rastužuje i pouzdanja koje ga ispunjava i usrećuje.

To je početak poeme duhovnog života i prvo poglavlje romana o pravome čovjeku.

To je čvrsta spona koja veže neobičnost prošlosti s bljeskom budućnosti. On dovodi pritajenja osjećanja do pjevanja.

To je riječ koju usne izgovaraju objavljujući da srce dospijeva na prijestolje, da je ljubav kraljica i da je odanost kruna.

To je nježan dodir, kao kada lahor vrhovima prstiju prelazi preko usana ruže odnoseći sobom dugo slatko uzdisanje i tiho umilno šaputanje.

To je početak čudesnog treperenja koje ljubavnike uznosi iz materijalnog svijeta u svijet nadahnuća i snova.

To je primicanje cvijeta sase šipkovom cvijetu i miješanje njihovog daha da bi se treća duša rodila.

Ako prvi pogleda liči na sjeme koje boginja ljubavi u polje ljudskog srca baca, onda je prvi poljubac nalik prvome cvijetu na vrhu prve grane na stablu života.

                         Halil Džubran

I danas, prije nego kažeš neku ružnu riječ - pomisli na one koji ne mogu govoriti.
Prije nego se počneš žaliti na okus hrane - pomisli na one koji nemaju što jesti.
Prije nego se požališ na svoga dečka ili curu - pomisli na one koji mole Boga da im podari sudruga.
I danas, prije nego što se požališ na život - pomisli na one koji su umrli prerano.

Prije nego što se počneš svađati s onim tko nije očistio ili pomeo kuću - sjeti se onih ljudi
koji žive na ulici.

Prije nego se počneš žaliti za dužinu puta koji moraš prijeci vozeći - sjeti se onih koji istu tu udaljenost hodaju svojim nogama.

I prije nego i pomisliš uperiti prst u nekoga i počneš ga osuđivati, sjeti se da nitko od nas nije bezgrješan.

I kada te loše misli počnu bacati u depresiju - ti stavi osmijeh na svoje lice i pomisli: 'Ja sam živ i još sam tu!'

Na kraju jednog polja stajaše Ljubav i Samoća i posmatraše mladi zaljubljeni par. Samoća reče Ljubavi:
- Kladim se, da ću ih rastaviti.
Ljubav uzvrati:
- Sačekaj samo malo! Daj mi šansu da provjerim samo jednu stvar kod njih, a poslije toga možeš da odeš kod njih koliko god hoćeš puta.

Samoća se složi sa tim. A Ljubav se približi zaljubljenima, dodirnu ih, pogleda ih u oči i spazi u njima sjaj.
Vrati se nazad i reče Samoći:
- Hajde, sada je red na tebe!
- Ne, – odgovori Samoća – Sada ništa ne mogu da napravim, sada su njihova srca ispunjena ljubavlju. Doći ću malo kasnije.

Proteče neko vrijeme i Samoća navrati pokraj kuće onog zaljubljenog para i vidje mladog oca i mladu majku sa novorođenom bebom. Samoća se bila nadala, da će ih do tada napustiti ljubav i nestrpljivo iščekujući, prekorači preko njihovog praga. No pogledavši im u oči, ona vidje samo Zahvalnost.
Okrenu se nazad i reče:
- Doći ću kasnije…

Proteče još dosta vremena i Samoća se pojavi ponovo pred njihovim vratima i začu dječiju vrisku. Otac se tek vratio sa posla umoran, a majka je uspavljivala djecu. Samoća se opet ponada, da će ovog puta moći da ih rastavi, jer kako reče:”Prošlo je toliko vremena i Ljubav i Zahvalnost bi dosad već trebali da napuste njihova srca.” No pogledavši im u oči, ona sada spazi u njima Poštovanje i Razumijevanje.
- Doći ću kasnije, reče i ovog puta i okrenu se i ode.

Proteče opet mnogo vremena. I Samoća se, po običaju, još jednom pojavi pred domom zaljubljenih. Primjeti sada da su im djeca već bila porasla. Sijedi otac je nešto objašnjavao sinovima, a majka je pripremala večeru u kuhinji. Zagledavši im se u oči, Samoća se još jednom razočara, vidjevši ovaj put u njima Povjerenje.

Proteče najviše vremena od tada. I Samoća još jednom svrati u isti dom. Zapazila je sada da unučad odlaze od kuće, a da kraj kamina ostade da sjedi rastužena i onemoćala starica. Samoća je pogleda i slavodobitno reče:
- To je to, došao je konačno i moj trenutak!
Htjede zatim da joj pogleda u oči i da se uvjeri, no istog trena starica ustade i izađe iz kuće. Samoća krenu za njom. Uskoro, nekada mlada djevojka, a sada stara žena, stiže do groblja i sjede pored jednog groba. Bješe to grob njenog supruga.
- Izgleda, da sam ipak zakasnila – reče Samoća. – Vrijeme je dovršilo ono što je bio moj zadatak.
Tek tada se Samoća zagleda u rasplakane oči starice, i u njima vidje po prvi put USPOMENU: Uspomenu na Ljubav, Zahvalnost, Poštovanje, Razumijevanje i Povjerenje.

"To je jako bezobrazno reći, obično kad kažemo da smo srećni, možemo da uvredimo nekog, tako da svi ovi koji me sad slušaju, androci, andromoljci, kažu: "Ne,nisam, ništa mi ne ide", i tako dalje. Mislim da jesam, prolazimo svi u životu kroz neke trenutke koji su lijepi i koji su manje lijepi. U principu ja na neki način živim svoj san, radim posao koji volim, od toga živim. Ja volim ovo što radim..., a usput još i živim od toga. To je već jedan strašan plus. A usput i sve ono što mi se privatno događa..tu priču samo podržavam..shvatio sam kako to može da se za malo izgubi, jer je beba bila povređena i zato te stvari ne podcenjujem i uvek ulazim u Novu godinu, samo sa onim najpokoljenijim željama, da smo živi i zdravi..to je osnova svega, sve drugo je zamjenjivo...sve drugo su samo farovi razbijeni na automobilu...sve drugo može da se reši, a ono što se ošteti u nama, ponekad je jako tragično..."

Nije važno koliko imate u džepu, već koliko imate u srcu. Jer, u životu se sve srcem plaća, a život, nikad kusur ne vraća.

 Kad idete do cilja ne gazite druge.

Zašto jutrom ne ustajemo sa osmehom na licu?
Zašto nismo zahvalni za novi dan?
Zašto smo lenji?
Zašto krećemo u školu, na posao, na pijacu kao da nosimo teret na leđima?
Zašto smo srećni i ispunjeni kada pričamo o drugima?
Zašto smo ljubomorni?
Zašto ulazimo u konflikte sa članovima porodice, prijateljima, kolegama, poznanicima?
Zašto se trujemo cigarama i alkoholom?
Zašto osuđujemo?
Zašto toliko težimo materijalnim a ne duhovnim vrednostima?
Zašto smo nesrećni?

Zato što nam fali ljubav. Nisam ja sa ovim odgovorom otkrio „toplu vodu“, ovaj odgovor je voda koja ruši sve brane pred sobom, voda koja vodi do istine. Problem je što mi ni ne znamo šta je ljubav, imamo pogrešnu sliku ljubavi. Ne može blato srušiti branu koja čuva istinu. Pogledajte ljude oko sebe, pogledajte današnje brakove, pogledajte odnose u porodicama, pogledajte našu omladinu, naše škole, bolnice, pogledajte sebe… Budite iskreni i odgovorite sebi koliko srećnih osoba i iskrenih odnosa vidite?! Jako malo, nažalost. Ali sve može biti lepo i jednostavno, samo kad bi voleli. Naš problem je što mi svi čekamo da budemo voljeni, složili se ili ne sa mnom, nije sreća u tome kad si voljen, sreća je kad voliš. Voli Boga. Voli sebe onakvog kakav si, nemoj se nikada, ni u jednom trenutku sramiti sebe, ti si jedinstven, ti si vredan. Voli svoje roditelje, ma kakvi oni bili. Ako ti nanose zlo, oprosti im i još ih više voli. Voli svoju braću i sestre, svoje prijatelje, kolege… Nemoj nikome od njih suditi, ne znaš šta je u njihovoj glavi. Jednostavno ih prihvati takve kakvi jesu, i oni su jedinstveni kao i ti. Smisao našeg života je da volimo, a kad volimo tad smo srećni.
Ljubav koju nosiš u sebi posmatraj kao semenke Boga, roditelje, prijatelje, one koji vas vole i one koji vas ne vole, prirodu, životinje i sve ostalo na ovome svetu posmatraj kao plodno zemljište. Samo jedna mala semenka kad se poseje donosi mnogo plodova ljubavi i sreće. Ti imaš bezbroj semenki u sebi, zemljište je ogromno, pa šta čekaš, počni da seješ!

                                                   Saša Ivakić

- Završiš svaki telefonski razgovor za minut i 30 sekundi
- Za godišnji odmor dovoljno ti je 7 dana i jedan kofer
- Možeš sam otvoriti sve vrste konzervi i tegli sa džemom
... - Prijatelji te ne sažalijevaju kada se udebljaš
- Stražnjica ti ne igra nikakvu ulogu na intervjuu za posao
- Za svega 5 eura dobiješ paket od tri para gaća
- Možeš se istuširati i obući za 10 minuta
- Ni jedan suradnik na poslu neće ti natjerati suze u oči
- Ne moraš se brijati ispod nivoa vrata
- Konstantno si u istom raspoloženju
- Znaš najmanje 20 načina da otvoriš pivsku bocu
- Sijeda kosa i bore samo podcrtavaju tvoj karakter
- Briga te što ti ljudi govore iza leđa
- Tri para cipela su ti i više nego dovoljna
- Ljudi ti ne bulje u grudi dok razgovaraš s njima

                                                          autor nepoznat

 Nije lako biti žena, bilo gdje na svijetu.Pametna, lijepa i ambiciozna:
Druge žene te ne podnose. Muškarci te se plaše.
Lijene misle da ćeš im uzeti radno mjesto.
... Ako imas novaca - ili si sponzoruša ili si ljubavnica.
Ako sama zaradjuješ - glupa si. Ako puno trošiš - rasipnica si.
Ako imas dugačak jezik - kučka si.
Ako šutiš - mutava si. Ako se dotjeruješ - imaš nekog drugog.
Ako se ne dotjeruješ - zamijenit će te drugom koja se dotjeruje.
Ako imaš muške prijatelje - ili su ti momci ili ljubavnici.
Ako si neudata - nešto ti fali.Ako si udata - budala si.
Ako si ipak udata - zašto nemaš karijeru? Ako imas karijeru - zašto nisi udata?
Kad se udaš - kad ćeš roditi? Kad rodiš - kad ćeš roditi drugo dijete?
Kad rodiš dvoje - ti ništa ne radiš? Pa zar nisi imala nekakvu karijeru??

" ...što se, pak, tiče moje diobe ljudi na obične i neobične, priznajem da je ona unekoliko proizvoljna, ali ja i ne inzistiram na točnim brojčanim podacima.. Ja samo vjerujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi već po prirodnom zakonu uopće dijele na dvije kategorije: na nižu (na obične), to jest, tako reći na materijal koji služi samo za rađanje sebi sličnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu riječ.

                                                                                                                M.Selimović

           МИР БОЖИЈИ ХРИСТОС СЕ РОДИ!

NEDAJ SE KEMO  !!!!