ukorih svoju dušu sedam puta

- Napravi mjesta za još jednu osobu u sebi. Ne budi pun sebe!
- Učini prvi korak (a ako se radi o ‘neprijatelju‘ i drugi i treći!). Zagrli nekoga.
- Obuzdaj se, sačekaj, opusti se. Sada je onaj drugi na potezu. I on/ona ima svoju ličnu istoriju, rane.
- Ne uzimaj drugu osobu na silu. Poštuj tuđu volju!
- Ne guši drugoga zagrljajem – ne radi se o hrvanju. Nikada nemoj
negirati sebe i ne pokušavaj asimilirati drugu osobu.- Ne umišljaj:
on/ona će za tebe zauvijek ostati nepoznanica.
- Ostavite prostora u svom zajedničkom životu i za neke druge ljude. Niste sami!
- Oprez, ljubav nije trgovina. Uvijek neko više (drugačije) daje.
- Daj drugome slobodu – pusti ga. Ona/on nije stvar ni tvoje vlasništvo.
- Jedno je sigurno: oboje ste se promijenili. Mijenjaj sebe, a ne svoju ‘bolju polovinu‘.
- Ljubav je grljenje, a ne trajni zagrljaj. Ljubav je drama, a ne sapunica. – Oprosti i zaboravi uvrede.
- Vrati se na tačku 1 i kreni od početka!
- Ishod je uvijek nesiguran, ljubav uključuje rizik i kockanje. Možeš
biti pogrešno shvaćen, prezren ili gore – ali i voljen i cijenjen. Bićeš
žrtva, spašeni ili spasitelj, a možda i jedno i drugo.
- Vježbaj (živi) ovu tehniku u praksi.

Previše nas je kojima je teško živjeti u sadašnjosti.Zato živimo u jučerašnjici ili planiramo da, odnosno ”živimo” u budućnosti. ”Nakon što, ako i kad promijenim posao, dobijem odmor, smršam ili preselim, biće mnogo bolje i biću sretna.” Isto važi za materijalne stvari. ”Samo da kupim nova kola, novu
odjeću ili renoviram kupatilo, biću sretna.” A...li taj novi posao ili renovirano kupatilo ne znači da ćete biti sretniji. Zadovoljstvo se može osjetiti na trenutak, ali uskoro prelazi u svakodnevnicu.

Sreća je voljeti ono što jest, sebe i druge! ”Nije cilj život, već putovanje tamo.”

Šta je sreća? Slika koju imamo o sreći se često posreduje medijima, posebno reklamom koja nam pokazuje neki perfektan svijet i kako dolazimo tamo.
Često to postaje slika kojoj težimo i možda gubimo doživljaje i trenutke koji postoje u sadašnjosti i mogu nas podariti zadovoljstvom i srećom. Da bi se osjećali sretnijima trebamo više ”voljeti ono što jest” i vidjeti ono pozitivno u sadašnjosti. Pokušajte naći vaše vlastito zrnce zlata u životu i uživati u njemu.
Takođe je važno kako razmišljamo. Naše misli djeluju na naše doživljaje i osjećaje. Kako razmišljam tako će to i biti, kaže Kay Pollak u svojoj knjizi Izabrati radost (Att valja gladje).

Mi smo takođe stvoreni da bi bili aktivni. Osjećamo se dobro kada nešto činimo. Osjećamo se dobro ako prihvatamo izazove i imamo cilj koji je blizu granice
naših mogućnosti. To trenutno ne opažamo, ali ako pogledamo unazad na takve aktivnosti sjetimo se da smo tada bili sretni. Kakav izazov te danas može
učiniti sretnom?

IZABERITE RADOST ŽIVLJENJA
Ono što uzrokuje postojanu sreću jesu ljubav i blisko prijateljstvo, biti voljena i omiljena, dati i dobiti ljubav. Nisu svima darovane te relacije, ali svi imaju relacije prema drugima – naročito – prema sebi lično. Jedan od izbora koje činimo u životu se odnosi na to kako postupamo prema sebi samima i prema drugima. Vidite li okruženje kao su-bića ili protu-bića? Možda vas često iritira neko u vašem okruženju ko govori ili čini stvari koje vam se ne sviđaju. Šta to može kazati o vama lično? Jeste li vidjeli osobu koja stoji iza riječi ili
postupka? Mi smo lično odgovorni za ono što osjećamo i doživljavamo u relaciji s drugima. Izbor je vaš – da li želite osjetiti radost ili ne, a samo vi možete promijeniti sebe lično. Njegujte vaše relacije – one su kao cvjetovi
kojima je potrebna voda i staranje da bi cvjetali, ali ne zaboravite sami sebe.

 Parola koja je bila vidno istaknuta na nasem imanju na kome su nekoliko vrsta tresnja zrijevale cijelog MAJA

"Kasno je, sjećanja, uzalud se javljate, beskorisne su vaše nemoćne utjehe i podsjećanja na ono što je moglo da bude, jer što nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo." Meša Selimović

"Mudri Zuko Džumhur znao je reći da na Balkanu čovjek od sve imovine treba da ima samo dva kofera, jer tu nije moguće da se rodiš i da umreš u istoj državi. Tokom života najvjerovatnije će ti se kuća srušiti na glavu i moraš ponovo da je gradiš. Stalno vraćanje istog. Kao da je slutio šta će se desiti 90-ih godina prošlog vijeka. Život sam proveo u četiri ili pet različitih država a da nisam makn...uo dalje od kruga čiji radijus iznosi svega nekoliko stotina kilometara. Moja generacija je odgajana u duhu ideološke parole o bratstvu i jedinstvu, komunističke verzije biblijskog gesla “ljubi bližnjega svoga“. Režim je potirao različitosti u višenacionalnoj zajednici, što se na kraju okrenulo protiv njega, pa je i ta parola skončala u potocima krvi. Događaji danas teku potpuno suprotnim tokom – na djelu je udarničko umnožavanje podjela na “druge i drugačije“. Država u kojoj danas živim ustanovljena je i nametnuta tripartitnim mirom u Dejtonu, a normativno ustrojena na etničkom i vjerskom fundamentalizmu, tačnije na etnoreligijskom nacionalizmu. Individualizacija je mogućna, ali po cijenu da budeš izdajnik ili autsajder. Tragajući za novim identitetom isključivo na toj matrici, Srbi, Bošnjaci i Hrvati ponovo izmišljaju sami sebe i to tako da razlike među njima budu što veće. Učitelji, historičari i pisci, ideolozi nacionalističkih stranaka i vjerske poglavice nameću mladim generacijama model njihovog identiteta. Taj je model ispunjen ratovima, genocidom, neizmirenim računima, “pobjedama“ u ratu i “porazima“ u miru, glorifikacijom religije i svetim nacionalnim idealima. Ovdašnje nacionalističke elite zanimaju samo kolektivni plemenski problemi, jer ih jedino to održava na vlasti. Nijedna od njih ne želi multietničku Bosnu i Hercegovinu i zato svih ovih godina jedna drugoj nude politička rješenja za koja se unaprijed zna da ih nije moguće provesti. To je stvorilo stanje u kojem se tri naroda ne podnose, a moraju živjeti zajedno, svako sa svojim frustracijama. Na tako oblikovanom horizontu ima svega osim prosperitetne budućnosti."

        DRAGA  E L V I R A  POČIVAJ U MIRU

1. Prestani da se inatiš. – Inat je blokada sreće.

2. Prestani da kukaš. – Umjesto toga, iskoristi to  vrijeme i energiju da uradiš nešto po tom pitanju.

3. Prestani da misliš ono što ne želiš da kažeš. – Komuniciraj sa drugima redovno i efektivno.

4. Ti nisi centar svijeta. – Zemlja se okreće oko svoje ose, ne oko tebe. Razmisli na trenutak da bi shvatio dubinu ove istine.

5. Prestani da lažeš. – Dugoročno gledano, istina uvijek izađe na vidjelo. Ili si dorastao svojim djelima, ili te tvoja djela konačno posjeduju.

6. Prestani da kriviš druge. – Kriveći druge ne postižeš ništa. Ili ti vladaš svojim problemima ili tvoji problemi vladaju tobom. To će uvijek biti samo tvoj izbor. Ali ako kriviš druge za ono kroz šta ti prolaziš, ti poričeš sopstvenu odgovornost – odričeš se sopstvene moći nad tim dijelom svog života, a i iritiraš druge u tom procesu.

7. Prestani da sumnjaš. – Ako misliš da nešto ne možeš postići, evo dobrih vijesti za tebe…I NE MOŽEŠ. Ali onda barem ne dozvoli da tvoja sumnja utiče na snove drugih ljudi. I zapamti, onaj ko kaže da se nešto ne može uraditi, ne bi smio da smeta onima koji to pokušavaju.

8. Ne budi sebičan. – Uvijek ćeš dobiti nazad u onolikoj mjeri u kojoj si prethodno dao sebe. Ni manje, ni više.

9. Prestani da osuđuješ druge. – Svi mi vodimo naše sopstvene ratove. Nemaš pojma kroz šta drugi prolaze, kao što ni oni nemaju pojma kroz šta ti prolaziš.

Pripadnici Tolteka, nekadašnjeg meksickog indijanskog plemena, išli su u bitku noseći drvene mačeve kako ne bi ubijali svoje neprijatelje.

1. Prestani se nervirati. Nerviranje ubija život.
2. Započni svaki dan sa osmijehom. Osmijeh ce naoružati tvoju dušu.
3. Kontroliši apetit. Pretjerivanje začepi i tijelo i um.
4. Prihvati svoja ograničenja.
5. Ne budi sujetan. Sujeta troši vrijeme i energiju.
6. Vjeruj u ljude. Cinizam ukiseli ljepotu.
7. Pronađi sebi hobi. Opustiće ti živce.
8. Pročitaj knjigu kad god možeš da stimulišes maštu i proširiš vidike.
9. Ostani ponekad nasamo da nađeš mir u samoći i tišini.
10. Pokušaj da želiš ono što imaš, umjesto da trošiš energiju pokušavajući da imaš ono što želiš.

Jednom je neki maharadža, koji je bio na glasu kao mudrac, navršio sto godina. Događaj je dočekan s velikim veseljem budući da su svi voljeli svog vladara. U palati je te noći bila organizirana velika zabava, a bila su pozvana sva imućna gospoda iz kraljevstva i drugih zemalja.

Kad je došao taj dan, brdo darova nagomilalo se na ulazu u salon gdje je maharadža trebao pozdraviti svoje uzvanike. Tokom večere maharadža je zamolio sluge da podijele darove na dvije grupe: na one koji imaju ime pošiljaoca i one za koje se ne zna ko ih je poslao. Nakon dezerta kralj ih je poslao da donesu sve darove podijeljene na dvije grupe, jednu sa stotinak velikih i skupih darova i drugu, manju, sa svega desetak darova.

Maharadža je počeo otvarati darove iz prve grupe i pozivao je one koji su mu ih poslali. Svako od njih popeo bi se do prijestolja, a on bi mu rekao: “Hvala ti na daru, vraćam ti ga i sve je po starom.” I vratio bi dar ma kakav bio.

Kad je završio s prvom grupom, prišao je drugoj gomili darova i rekao: “Ovi darovi nemaju pošiljaoca. Ove ću prihvatiti jer me ne obvezuju ni na šta, a u mojim godinama nije pametno zaduživati se.”

...I kada se pred tobom otvore mnogi putevi, a ti ne budes znala kojim da krenes,nemoj poci bilo kojim,nego sjedni i sacekaj...Disi duboko i sa povjerenjem u sebe,onako kako si disala onog dana kada si dosla na SVIJET,ne dozvoli da ti nesto odvuce paznju,cekaj i dalje...Budi mirna,suti i slusaj svoje SRCE..Kad cujes njegov glas,ustani i idi kuda te ono vodi......

Jednom je jedna grupa muškaraca raspravljala na temu: Kako izgleda najljepša žena na svijetu? Jedan je volio plameno-crne, kao ugalj oči, sa vatrenim pogledom. Drugi je volio sivo-plave oči, beskrajno duboke, kao nebo. Trećem su pak najdraže bile one sa braon očima, tople i nasmijane…A za kosu, jedan je govorio da su ljepše žene sa kraćom kosom, a drugi je tvrdio – sa dužom, koja pada sve do peta. Jedni su se oduševljavali onima sa visokim i veličanstvenim držanjem…a drugi radije manjim, nježnijim i elegantnijim figurama.

I svaki od njih je mislio da su njegovo mišljenje i opis najtačniji i nije prestajao da ubjeđuje one druge u ispravnost svog suda. Vidjevši da tako nikada neće stići do zajedničke saglasnosti, napokon riješiše da odu do jednog mudrog čovjeka i da čuju njegovo mišljenje:

“Počeli smo da polemišemo”, rekoše mu, “i nismo nikako uspjeli da se razumijemo. Kaži nam ti, mudri čovječe, koja žena je najljepša žena na svijetu?”

Dugo je starac gledao u bijele vrhove dalekih planina, povremeno se neprimjetno osmjehujući…i naposljetku odgovori sa ove tri riječi:

“ONA KOJU VOLIŠ.”

 Bili su vrlo mlad bračni par, tek par mjeseci u braku. No, čak i za to malo vremena mogli su da shvate da brak i nije baš ono kako su ga sebi ranije predstavljali.

U suštini, nije da se više nisu voljeli; naprotiv, još uvijek su osjećali jako silne emocije jedno prema drugome. Ali su ih sve rjeđe iskazivali.

A prije!! Samo do prije par mjeseci, kao da su se takmičili ko će prvi reći „Volim te“. Ili ko će to više puta reći u jednom danu. Ili ko će to da dokaže na interesantniji i origilnalniji način. I nije padalo teško, niti im je moglo dosaditi. Činili su to iskreno i sa ljubavlju; pružalo im je neopisivo zadovoljstvo da svoja osjećanja pokažu jedno drugome.

I u jednom trenu kao da se sve iz korijena promijeni. Do te mjere su bili napeti u posljednje vrijeme, da su i najmanji događaj ili najbezazlenija riječ bili dovoljan povod da se ozbiljno posvađaju i izvrijeđaju.

Već sasvim očajni i istrošeni od novonastale situacije, jedno veče odlučiše da sjednu i porazgovaraju o svemu. I, ako je moguće, da pokušaju da nađu neko rješenje, koje će biti na obostranu korist.

Nijedno od njih dvoje nije htjelo razvod, ali su istovremeno bili i svjesni da je nemoguće živjeti takvim životom. Bilo im je sve jasno, ali nisu nalazili riječi da to i iskažu. Dugo su sjedili tako ćuteći jedno naspram drugog, razdirani iznutra protivuriječnim osjećanjima i mislima, pitajući se neprestano, šta bi bilo najbolje rješenje.

I odjednom muž poskoči:

- „Palo mi je nešto na pamet!“ – reče sa neskrivenim zanosom u glasu. „Hajde da zasadimo jedno drvo u bašti i to neka bude ‘Naše drvo‘!! Ako kroz sljedeća tri mjeseca drvo uvene – razvešćemo se. Ali ako se primi i počne da raste i da se razvija – nikada više nećemo sebi dozvoliti nijednu misao o razvodu. A za to vrijeme, možemo da spavamo i u odvojenim sobama.“

„I šta misliš, jesi li ZA?“ – upita je nesigurno i uperi u nju pogled prepun očekivanja.

U prvi tren ženi se to učinilo kao prilično čudna i suluda ideja – da im budućnost braka zavisi od nekakvog drveta. Ali kad je pak malo razmislila o bezizlasnosti njihove situacije – na kraju pristade.

Sljedećeg jutra otidoše zajedno do obližnjeg rasadnika i kupiše jedno omanje drvo. Dođoše kući, izabraše pogodno mjesto u bašti i međusobno se pomažući – zasadiše ga.

Prošlo je oko mjesec dana od toga dana.
Jedne noći sudariše se, u tami njihove bašte. U pogledima im se izprva vidjelo čuđenje, da bi se zatim pretvorilo u radostan sjaj.

Oboje su u rukama imali po kantu vode.
Svake su noći išli da zaliju drvo…

Nekada davno živio je jedan veliki čovjek koji se oženio ženom svojih snova.Iz njihove ljubavi rođena je jedna mala djevojčica.Bila je bistra, vesela, i veliki čovjek je mnogo volio svoju djevojčicu.
Dok je bila sasvim mala, on bi je uzeo u naručje, pjevušio govoreći joj''Volim te djevojčice''.
Djevojčica je rasla, a veliki čovjek bi je grlio i govorio joj''Volim, te, mala djevojčice''.Ona bi se durila i govorila ''Više nisam mala djevojčica''.Čovjek bi se tad nasmijao i rekao''Ali za mene ćeš uvijek ostati moja mala djevojčica''.
Mala djevojčica, koja to više nije bila, napustila je kuću i otišla u svijet.Kada je upoznala sebe, tada je bolje shvatila čovjeka.Uvidjela je da je on, velik i jak jer je imao sposobnost da iskaže ljubav prema obitelji.Ma gdje se nalazila u svijetu, taj čovjek bi je dozivao govoreći joj''Volim te, mala djevojčice''.
Došao je dan kada je ta mala djevojčiva, koja to više nije bila, primila jedan telefonski poziv.Veliki čovijek se razbolio.Doživio je moždani udar.Djevojci su objasnili da je izgubio govor,nije mogao da govori,a nisu bili sigurni ni da li čuje .Više nije mogao da se smješka, smije, hoda, grli, igra niti da maloj djevojčici koja to više nije bila, kaže da je voli.
Željela je da mu pomogne. Kada je ušla u sobu,vidjela je da je sitan i potpuno slab. Gledao je u nju i pokušavao da govori, ali nije uspijevao.
''Mala djevojčica'' učinila je jedinu stvar koju je umila.Popela se na krevet i legla pored velikog čovjeka.Dok su joj se slivale suze. svojim rukama je obgrlila opuštena očeva ramena.
Držeći glavu na njegovim grudima, razmišljala je o mnogim stvarima.Sjaćala se predivnih trenutaka koje su zajedno proveli.Oduvijek je osjećala da je taj veliki čovjek štiti i pazi.Bilo joj je teško zbog gubitka koji će morati da pretrpi.Žalila je što više neće čuti riječi ljubavi koje su joj toliko prijale.
A onda je čula otkucaje srca tog čovjeka.NJegovo srce bila je mutika i riječi koje je uvijek slušala.Srce kuca ravnomjerno, kao da se ne obazire na ostali dio tijela koji je bio oštećen.I dok je tako smireno držala glavu na njegovim grudima, dogodilo se čudo.Čula je ono što joj je bilo potrebno.
Njegovo srce otkucavalo je riječi koje usta više nisu mogla da izgovore....

Volim te
Volim te
Volim te
Mala djevojčice
Mala djevojčice
Mala djevojčice
I, našla je utjehu...............