.
Zaista, covjeku sve je dato, al samo na trenutak.
I srce i snaga i slabosti, saznaces na kraju,
kad uzmu tvoju muku, i drugom daju
i uzmu tvoju dusu da je propitaju.
A srce,… srce je kao vojnik, al bez puske i bez bluze.
Za drugi cin je dusa na ovaj svijet donesena,
da ustane na sabah i moli svakog trena.
A snaga… pa dobro, gdje su svi ti vladari silni
sto po svijetu vladali su i vladase ljudskim rodom
a ipak nestali su.
Zlo ne moze imati konacnu rijec.
S tim se jos vise cudim oholom covjeku,
jucer bii kaplja sjemena a sutra ce biti lesina.
Cudim se onome koji porice drugi zivot iako vidi i zivi ovaj prvi,
i cudim se kad se insan satra gradeci kuce prolaznosti
a zanemaruje kucu vjecnosti.
Zaista, Mustafa Širbić
