&&&&&

Koliko god covjek bio prolaznik u zivotu on ostavlja iza sebe tragove. Neciji su dublji, neciji plici. Ali, sustina nije u tezini covjeka, vec u njegovom karakteru, njegovim sposobnostima da zauzme necije srce, da osjeti njegovu tugu i njegovu radost. Covjekov zivotni put je slijepi put i on je svjestan da ce mu kad tad on doci glave, zavrsiti se u jednoj tacki.
Zbog toga on pokusava iskoristiti svaki sekund, minutu, sat, dan, godinu… Neprestana borba za zivot, za unapred izgubljenom bitkom.
Sta ga to tjera i vodi da se i dalje bori iako zna da ce proci kroz zivot brzo poput voza?
Vodi ga dusa koja zna da za nju ne postoji kraj. Sto prije spoznamo sebe, svoju savjest, svoju dusu, svoju prolaznost, zivot cemo shvatiti samo jednu predivnu igru izmedju dvije vatre. Vatre ljubavi i vatre Bozijeg suda.
Svi smo mi brojevi koji se privlace ili odbijaju. Kad pronadjemo svoj broj tad postajemo jaci, visi, bolji, spremniji za put kojim stremimo. Razum treba da vlada osjecanjima, a osjecanja da nadopunjuju razum.
Ako jedno nedostaje onda postajemo rastreseni i gubimo nadu za pronalazak svog broja.
Pa makar ga nikada ne dodirnuli, lakse nam je kad znamo da postoji, da je stvaran i da je dio nas.

 

izkamena
Volite ih i kada to ne zasluzuju ... ! ... njima je ljubav tada najpotrebnija !!

Komentariši